Brkić, Greda, 2008. (punjenje 2013.)
Greda i Plava Greda su osjetno izvan kategorije, vina najsofisticiranijeg nasljeđa starog svijeta koje nemaju cijenu, čija vrijednost debelo nadilazi norme i konvencije sredine iz koje potječu i paradoks bez premca ovih krajeva općenito.
Da sam morao izdvojiti najmanje uspješno Brkićevo vino to bi vjerojatno bila Greda u 9 od 10 puta. Nakon što sam otvorio ovo vino, ne bi mogao odgovoriti na takvo pitanje.
Mirisni paradoks nadilazi mirise smole i badema. Voćka koja je s vremenom na zraku posmeđila, ali nije istrunula?!
Beskompromisno, nekonvencionalno, a opet neusporedivo s jednako beskompromisnim i nekonvencionalnim. S jednako biodinamičkim pristupom.
Zašto neprestano mislim da mi je čaša prljava Čarolija je u tome što to nije šum koji kvari pjesmu. To jest pjesma koju želim čuti, ne samo slušati. To je miris jezera i glas grožđice očuvane u svojem omamljujućem pjevu.
12,98% alkohola ni manje ni više Sjeda prirodno kao samo disanje. Potvrda da si živ. Možda i spreman za ovako intiman uvid u život.
Greda je lokalitet na kojem se nalazi organski uzgojen 30 godina stari vinograd. Greda je vino sorte Žilavka fermentiralo na prirodnim kvascima i nakon dvije godine koje je provelo na vlastitom talogu u velikim hrastovim bačvama, bez filtriranja punjeno u boce da bi se još pola godine smirivalo u podrumu. 92+. Kao da nema ničeg „vinskog“ u Gredi, ni kiselina, ni alkohola, ni sladora, ali to je samo privid. Slika koja izgleda drugačije kad promatraš izbliza… samo ton i intenzitet boje postaju bitni, tehnika nanosa na platno, tekstura platna i upojnost materijala.
Greda je široki kist, duboki trag bez grubosti, sigurna ruka majstora.
Originalni tekst pročitajte ovde.
