Da li je ručak precijenjen?
Nemojte me odmah kritikovati. Ne zagovaram ja ukidanje ručka. Ipak, sam ja ta, koja obožava mamin nedjeljni ritual. Mada, svaki dan u okvirno isto vrijeme ručak, supica? Misliti svaki dan: a šta danas skuhati?
A da jednostavno preskočimo ručak i pojedemo doručak u 3 sata? Što da ne? Krastavci sa jogurtom i namazi? M?
Mislim, šta je to sa tom supom toliko? Sjećam se mama se jednom strašno uvrijedila, jer je čula da je neka komšinica rekla kako je ona, tobože, skuvala supu iz kartice! „Užas! Ona meni tako. Pa, ja, ja.. Ja nikada nisam … Pa, ja i nemam supu iz kartice. Ona će meni…“ I tako je kukala moja majčica. A, ja sam zbunjeno klimala glavom pokušavajući da je podržim, a samo su mi se motale po glavi sve one silne supe sa gljivama i povrćem što sam istresla iz kartice tokom studentskih dana. Pa i danas. Supa iz kartice?! Zločin?
Neke žene idu tako daleko sa poštovanjem tog rituala ručka da ni ljeti na 35 stepeni ne izostavljaju toplu supicu. Zdrava je kažu! Naravno, ali bih ja ipak radije sladoled u toj situaciji.
Ritual ručka je divna stvar. Okuplja porodicu, uči se neki redoslijed (aperitiv, prilozi, glavno jelo, desert), klinci stiču naviku da jedu redovno i nekako je uvijek mnogo ljubavi uloženo u taj ručak. Posebno nedjeljni. I da se razumijemo, ja ga i dalje obožavam. Ali, i zagovaram neke promjene. Da je ručak precijenjen shvatila sam jednog ljeta kada je bilo paklenih 40 stepeni par dana. Prosto, nikome se nije mililo da jede. Dok sunce ne zađe popijemo bure tečnosti, ali ništa osim tosta ili suve kifle, čini mi se. Onda smo otkrili krastavce. Da, baš tako, otkrili smo ih. Krastavci sa jogurtom, pavlakom, malo bijelog luka, komadić tosta. Uz to ledena paradajz salata, krompir salata sa lukom iz frižidera, mahune (opet, iz frižidera) i onda voće, limunada, sladoled, voće, voćni kokteli, šejk i blender. Zaista, u nekim situacijama ručak je precijenjen. Zato, danas najradije primjenjujem mikseve salata sa sirom, dosta povrća, naručimo ručak katkad, pojedemo nešto „konkretnije“ na poslu, … Mada, da se razumijemo pravljenje ručka ostaje, ali ne svaki dan. Nedjeljni je ipak svetinja. Preporučujem i medenjake sa cimetom. Ko ne voli da mu nedjeljom kuća miriše na cimet i keksiće?
I naravno, tu je supica iz kartice! Šta ćete! Nova generacija ;)
PS: Ova priča se, čini mi se, ne može odnositi na mame sa klincima. Molim ih da mi daju savjete kako prilagoditi ritual ručka kada imate klince?
