Dalmacija Wine Expo 2013 izvještaj
Eye candy festival poput Dalmacija Wine Expa nezamisliv je bez Makarske, bez mora podno Biokova, bez raskošnog bijelog šatora punog autohtonih eksponata :-) Možda više od samoga vina, taj neobjašnjivi šarm je razlog zašto već treću godinu spremno plaćam tričavu cestarinu i nikad povoljniji pun rezervoar goriva da predahnem na DWE.
Ipak, vinari i vina su smisao festivala. Meni posebno zanimljivi kao prilika za afirmaciju nekih stvarno „butiknih“ vinarija s autentičnom pričom kakvih nije manjkalo ni ove godine, kao ni nekih vinskih premijera već etabliranih Dalmatinskih vinskih brandova.
Ovogodišnja „otkrića“ su:
Rizman Tribidrag 2011. Općenito, Komarna mi se sviđa kao novi lokalitet Plavca i srodnika, poput ovog Crljenka koji je možda najuspješniji koji pamtim da sam probao. A ima ih i bit će ih sve više i zasad su cjenovno prihvatljivi poput eksperimentalnog lijeka razvijenog preko bare.
Iz Komarne dolazi i ovaj rose Plavca Malog vinograda Volarević. Uistinu, nježna strana robusnog Plavca u najboljoj tradiciji. Jako mi se svidio kao svojevrsni moderni „opolo“ karakter ili već…
Sladić (Marko) iz Skradina već je neko vrijeme prepoznat po Maraštini, ali ovogodišnja Plavina, koju sam doduše probao prije službenog punjenja, nešto je posebno. Ostavila je duboku impresiju sklada i karaktera drugačije crne Dalmacije, čak i nad prestižnom Skradinskom crnom kupažom baziranom na Syrahu nazvanom Bramasole, kojoj treba još samo malo vremena da se pokaže u punoj ljepoti. Novi je Toranac, odnosno Debit, također izvrsno uspio i meni barem je osjetno uspješniji od prethodnika.
Vinarija Zadro iz Hercegovine pravi brut pjenušac iz Žilavke!?! Najbolje je što je Domano stvarno dobar. Zapravo je paradoksalno nevjerojatno dobar i zato ću ovo sigurno isprobati u miru, obzirom na osobni afinitet prema Žilavki, a sve više i prema pjenušcima
Nadalje me ugodno iznenadio i Plavac Mali Petrušac izrazita Korčulanskog karaktera kojeg u mikrokoličinama pravi vinarija Plasa, odnosno obitelj Pecotić. Niti Smokvički Pošip Petrušac nije prošao nezapažen
Lučić je bio zanimljiv štand. Jedva sam čekao da pobjegnem, a onda je došao red na Dingač pun onog jedinstvenog identiteta zbog kojeg je današnji Dingač brand često upitno interpretiran.
Bilo je tu još puno toga. Držim oko i na Konavlima, posebno vinariji Bože Metkovića, Plavcu Malom Branka Džajića, zatim jedinoj Zlatarici na festivalu (gospodarstvo Gašpar), Kujundžušama Šimunića (!) i drugih Imoćana…
Na kraju, kako ove godine nije bilo mojeg kuma iz Zadra, izostale su aktivnosti poput bacanja žabica, komentiranja Šveđanki i Poljakinja na plaži, maltretiranja vjeverica, glasnog podrigivanja i ostalog što Dalmacija Wine Expo čini dodatno šarmantnim
